Even then when you think that
everything is silent in you, when silence is the only friend, one word from far
away changes your life. Maybe it is because you wanted that so much, maybe
because you were just dreaming about it that very night, maybe because someone
out there wants and longs for the same thing. In just one moment you are born
again and start to grow, conceived just from one word, one very simple, sincere,
warm and forgotten. Again you are wide awake from a long dream and you think
that you are still sleeping and a tear stops in your eye one early summer
morning. Yes, it is true that there exists someone, still brave to love, to
share and to want, still brave to dream. My friend. I won't say your name
because you know that I am writing only to you, I will not tell you thank you
since you know that every my word, deep and true, is the biggest gratitude for
every smile on my face, for my long time forgotten dreams, dreamt once again,
for every morning full of hope. You are so far away and you are so close in the
same time, whenever I need you - you are there, in my heart, patient and kind,
brave and mindful. You hear me. You see me. Only you know the secret of the
right word in the right moment and when you are silent - you say many things,
you give a lot. Only you know how to take me to that long trip, into one unknown
world where the stars are always seen. I hear you in every music we share, I see
you in every our distant city we walk. And I know that something indestructible
exists, something untouchable - you and me. Friends forever. I love every
sunrise because I know that you are in it, I love every sunset because I know
that I will be dreaming our dreams. And I have strengths, lots of strengths for
the impossible. And I can, can do everything. One warm summer morning gave me
you, gift that cannot be bought. I am giving you these words from the very
bottom of my heart that will beat forever for you and your happiness...
Friends forever, author Suzana Stojanović, 07.18.2006.
Friends forever, author Suzana Stojanović, 07.18.2006.
۞
I onda kada misliš da sve u tebi utihnulo je, kada jedini prijatelj ti je tišina, jedna jedina reč iz daleka promeni ti život. Možda zato što si to silno želeo, možda zato što si sanjao o tome baš te noći, možda zato što tamo daleko neko je isto hteo i želeo. U samo jednom trenu ponovo se rodiš i počnes da rasteš, začet iz samo jedne jedine reči, sasvim obične, iskrene, tople, zaboravljene. Ponovo se budiš iz dugog sna i misliš da još uvek sanjaš, i zaustavi se suza u tvom oku jednog ranog letnjeg jutra. Da, istina je, postoji još neko, još uvek hrabar da voli, da deli i da želi, jos uvek hrabar da sanja. Moj prijatelj. Neću reći tvoje ime jer znaš da ovo pišem samo tebi, neću ti reći hvala jer znaš da svaka moja reč, duboka i iskrena, najveće je hvala za svaki osmeh na mom licu, za moje odavno zaboravljene snove koje ponovo sanjam, za svako jutro puno nade. Tako si daleko i tako blizu, uvek kada te trebam tu si, u mom srcu, strpljiv i nežan, hrabar i brižljiv. Čujes me, vidiš me. Samo ti znaš tajnu prave reči u pravom trenutku. I onda kada ćutis mnogo kažes, mnogo dajes. Samo ti znaš da povedeš me na daleki put, u nepoznati svet gde uvek vide se zvezde. Čujem te u svakoj muzici koju delimo, vidim te u svakom našem dalekom gradu kojim šetamo i znam da postoji nešto neuništivo, nedodirljivo. Ja i ti. Prijatelji zauvek. Volim svako rađanje sunca jer znam da si ti u njemu, volim svaki smiraj dana jer znam da ću sanjati naše snove. I imam snage, imam mnogo snage za nemoguće. I mogu, mogu sve. Jedno toplo letnje jutro podarilo mi je tebe, poklon koji se ne kupuje. Ja ti poklanjam ove reči sa dna moga srca koje će uvek kucati za tebe i za tvoju sreću...
Prijatelji zauvek, autor Suzana Stojanović, 18.07.2006.
